Habemus Kaos

Franjin revolucionarni portret

 

Na današnji dan 13. ožujka 2013. godine novoredni ‘kardinali’ su izabrali ‘nadbiskupa’ Buenos Airesa, Marija Jorgea Bergoglia za antipapu 2VK-Crkve. Lukavo se nazvao Franjo po uzoru na Asiškoga siromaška i velikog sveca Crkve, sugerirajući svoje navodno usmjerenje. Široj javnosti nepoznat ovaj novoizabrani antipapa iznenadio je s balkona Bazilike okupljeno mnoštvo neokatolika na Trgu sv. Petra, kršeći novoredni protokol s pozdravom Buona sera i molbom prisutnoj oduševljenoj masi da ga ‘blagoslovi’ kao što to čine protestanti.

Mnoštvo je nasjelo na prevaru i te večeri je Bergogliova Revolucija službeno krenula uništavajući katoličku vjeru u ono malo zdravoga što je preostalo izvan utjecaja reformatorskih pionira koji su kondicionirani herezama II. vatikanskog sabora.

Franjo, beskičmenjak i ulizica, predstavio se u dvije godine ‘pontifikata’ kao smrtonosni neomodernistički revolucionar: progoneći i negirajući svaku dogmu koja mu je došla pod ruku, pojedinca i katoličku grupaciju, kao i sve ostalo što je mirisalo na katolicizam, a u isto vrijeme naučavajući dvosmislenim i otvorenim govorom toliko zabluda i hereza da ga je svjetska javnost oduševljeno pratila i podržavala. Usmjerenje njegova novog ‘milosrđa’ pokazalo je specifičnosti koje neobično nalikuju kultu ličnosti i komunističkoj ideologiji.

Njegovi nastupi dotiču se samo humanizma koje je oslobođeno od autentičnoga katoličkog nauka. Franjo u ulozi velikog reformatora čije pretjerano milosrđe koje opravdava na nekatolički način promičući svaki mogući grijeh, izazvalo je unutar 2VK-Crkve salve pohvala i okupilo tolike pristalice koji su praktično samo nominalni katolici, i u većini su dijelom heretičnih struktura zbog osobnih interesa u pogledu karijerizma i težnjama za osiguranjem materijalne egzistencije. Ostali neokatolici koji imaju umni potencijal a ne rabe ga, samo slijede primjer takvih reformatorskih ‘crkvenjaka’ koji podgrijavajući opasnu papolatriju širom otvaraju vrata valu sumnjivoga milosrđa.

Kakav šef, takva je i kompanija!

Bergoglio je nedavno izjavio kako misli da će njegov ‘pontifikat’ kratko potrajati. Što prije završi pontifikat to će biti dobra prilika za otrežnjenje mnogim naivnim Franjinim pristalicama koji danas glupo bacaju na kocku svoje vječno spasenje doživljavajući ga kao nepogrešivo božanstvo vrijedno nasljedovanja.

Revolucionari su rušitelji a ne graditelji!

Svakoj gluposti mora doći kraj. Franjinom će ‘milosrđu’ sigurno doći jer ono nije praćeno Božjim planovima već utrkom za slavom i revolucionarnom pozlatom na osobnom diktatorskom portretu.

U ropotarnici povijesti rezervirano je mjesto za njegov revolucionarni lik i djelo. Franju iza njegove smrti zasigurno čeka mjesto gdje završavaju izopačeni vjerski i ideološki revolucionari: ondje gdje i najbolje kreme za sunčanje izazivaju suprotan efekt.