Molim Vas, zovite me Franjo

 

Marcelo González, poznavatelj 2VK-Crkve u Argentini, u časopisu Panorama Católico International govori o izboru antipape Marija Jorgea Bergoglia: “Horor!”

Tekst prenosim u cijelosti.

Imamo mnogo prijatelja širom svijeta, uključujući dragu Republiku Argentinu. I zamolili smo dragog prijatelja Marcela Gonzáleza, iz Panorama Católico International, koji poznaje Argentinsku Crkvu kao svoj dlan ruke, da nam pošalje izvještaj o novom papi.

Novinar iz Buenos Airesa opisuje antipapu Franju 

Užas! Od svih nezamislivih kandidata, Jorge Mario Bergoglio je možda najgori. Ne zato što otvoreno ispovijeda naučavanja protiv vjere i morala, već zato što, sudeći prema njegovom radu kao nadbiskupa Buenos Airesa, čini se da su njemu vjera i moral nebitni.

Zakleti neprijatelj Tradicionalne Mise, on je dopustio samo njezino oponašanje u rukama proglašenih neprijatelja drevne liturgije. On je progonio svakog pojedinog svećenika koji je pokušao obući reverendu, propovijedati s čvrstinom, ili je jednostavno zainteresiran za Summorum Pontificum. Poznat po svojoj nedosljednosti (povremeno po nerazumljivosti svojih govora i homilija), naviknut na upotrebu grubih, demagoških i dvoznačnih izraza, ne može se reći da je njegovo učiteljstvo heretičko, nego prije nepostojeće koliko je zbunjujuće.

Njegova okolina u Kuriji Buenos Airesa, s izuzetkom nekoliko klerika, nije karakterizirana vrlinom svojih djelovanja. Nekoliko njih je pod teškom sumnjom moralno nedoličnog ponašanja.

On nije propustio nijednu priliku da izvrši djela u kojima je posudio svoju katedralu protestantima, muslimanima, židovima, i čak i sljedbama u ime nemogućeg i nepotrebnog međureligijskog dijaloga. On je poznat po svojim sastancima s protestantima u Luna Park areni gdje su ga zajedno s propovijednikom Pontifikalne kuće, Ranierom Cantalamassom, ‘blagoslovili’ protestantski pastori, u općem činu bogoslužja u kojemu je , u praksi, prihvatio valjanost ‘moći’ TV-pastora.

Ovaj izbor je neshvatljiv: on nije poliglot, nema Kurijalno iskustvo, ne zrači svojom svetošću, labav je u naučavanju i liturgiji, nije se borio protiv pobačaja i samo vrlo slabo protiv istospolnog ‘braka’ (odobren praktički bez protivljenja episkopata), nema manire poštovanja Pontifikalnog Prijestolja. Nikada se nije borio za bilo što drugo osim da ostane na moćnim položajima. To doista ne može biti ono što je Benedikt htio za Crkvu. I čini se da Bergoglio nema nijedan od uvjeta potrebnih da se njegova zadaća nastavi.

Neka Bog pomogne Njegovoj Crkvi.

Čovjek nikada ne može odbaciti, iako se može činiti ljudski teško, mogućnost obraćenja… a ipak, budućnost nas užasava. (13.04.2013.)

Novinar Marcelo González, poznavatelj Franjinih nedjela i hereza je bio, zapravo, vrlo blag u ocjeni. Njegova izjava zvuči kao kompliment nekom revolucionaru iz Sjeverne Koreje koji je u aktivnoj mirovini. Bergoglio, za mnoge prijatelje Franjo, pokazao je – urbi et orbi – da je tisuću puta pogubniji za katoličku vjeru od njegovog slikovitog opisa u izjavi argentinskoga novinara. Franjo je čovjek koji nema svoje ljudsko kršćansko [čitaj: katoličko] lice, a umjesto njega posuđuje tuđa koja nemaju nikakve sličnosti s Božjim Licem. Bergoglio je kralj maski i šminke!

Zovite ga samo Franjo, ili kako je krenulo uskoro će ga svi zvati po imenu Jorge Mario.