Biskup Richard Williamson: Predavanje na temu modernizma

msgr. Richard Williamson

 

Izvjesno predavanje o problematici modernizma je jedan od onih trenutaka u kojima je biskup Richard Williamson lucidan: slikovit, odriješit s velikom dozom teatralnosti, makar ublažava neke pojmove kako ne bi odao dojam rigorista, a rigorizmom su ga definirali liberalniji ‘katolici’; polu-modernisti i modernisti.

Zamjenska riječ za rigorizam je dosljednost.

Biskup Williamson je s vremena na vrijeme dosljedan eskapadama koje su kontradiktorne katoličkome učenju stajući na liniju II. vatikanskog sabora, što izazove veliku pozornost konzervativnije javnosti.

Richard Williamson je majstor u privlačenju pozornosti.

Njegov osvrt na modernizam:

 

Motuproprij za nadbiskupa Thųca

Nadbiskup Thųc

 

Vijetnamski nadbiskup Pierre Martin Ngô Đình Thųc (6. listopada 1897. – 13. prosinca 1984.) je dobio od pape Pija XI. izvanredne ovlasti u formi motuproprija da djeluje autonomno u svim uvjetima od kojih bi, za neke ovlasti bilo potrebno dopuštenje Svete Stolice.

Dopuštenje se, međuostalim, odnosi i na biskupska posvećenja bez kojih nema ni pravilno zaređenih svećenika koji dijele regularne sakramente i zakonito celebriraju Misu.

Često se prigovaralo da su Thųcova posvećenja novih biskupa nedopuštena, to jest protivna zakonu Katoličke Crkve. To je zbog pravila, ako bilo koji biskup bez papinske dozvole posveti (zaredi) nove biskupe, prima izopćenje koje je pridržano Svetoj Stolici.

15. ožujka 1938., papa Pius XI. je nadbiskupu Thųcu dao posebne ovlasti u formi Motuproprija:

 

8. prosinca 1939., papa Pius XII. obnavlja ili potvrđuje izvanredne biskupske ovlasti koje su od njegova prethodnika dodijeljene nadbiskupu Thųcu, a koje nikada nisu ukinute.

Linija Thųcovih biskupskih posvećenja:

 

Drugi temeljitiji diagram:

 

Posebno plijeni Nadbiskupova tvrdnja s početka osamdesetih koja daje naslutiti ozbiljnost velike krize nakon II. vatikanskog sabora:

Vjerujem da nakon pedeset godina Sveta Misna Žrtva neće postojati. 

Nabiskup Thųc je – kao i donekle nadbiskup Lefebvre – bio povezan s Ivanom XXIII. i njegovim nasljednicima. Kasnije je msgr. Thųc uvidio svoju pogrešku u pogledu regularnosti drugovatikanskih ‘papa’, a nadbiskup Marcel Lefebvre – u stanju dopuštene krajnje nužde – posvetio je četvoricu novih biskupa.

Preostala je linija njihovih biskupskih posvećenja, a kako vrijeme prolazi, jedan dio biskupa koje su oni zaredili uporno priznavaju heretične autoritete koji su uzurpirali Svetu Stolicu, te su polagano prihvatili dobar dio krivovjernih učenja II. vatikanskog ‘sabora’.

Neki su biskupi odbili II. vatikanski ‘sabor’ u cijelosti kako to nalaže tradicija Katoličke Crkve: potpuno odbacivanje sumnjivih učenja i praksi.

Modernizam je krivovjerni sustav najpodmuklijih zaraza koje odvajaju duše od Katoličke Crkve.

Po potrebi muhamedanac Bergoglio

 

Riječi sv. Pavla Apostola “Bijah svima sve!”, koje je uputio kršćanskoj zajednici i koja se izričito dotiče apostolove žrtve i ljubavi isključivo prema kršćanima, Bergoglio je zlorabio kako bi se dodvorio nekršćanima i raskolnicima, umjesto da ih pozove na obraćenje jer se izvan Krista nitko ne spašava. Nije ni čudo ako krivovjerni dokumenti II. vatikanskog sabora koji se dotiču islama, naučavaju da se muslimani mole istome Bogu kao katolici. Bergogliov zakon i proroci.

Jorge Bergoglio nastavlja gdje su njegovi prethodnici stali. Wojtyła je prvi poljubio Kur’an i ušao u džamiju, Ratzinger je otišao dalje te se pomolio s muslimanima u džamiji, a Bergoglio se intenzivnije bavi muslimanima; osim molitve u džamiji, poziva ih u Europu – rabi pritisak na europske političare i brani islam suludim tezama kako se radi o religiji mira, perfidno zazimajući poziciju obrane Kur’ana: demonskog učenja koje pršti nasiljem prema nemuslimanima i pozivima na stalni džihad.

U isto se vrijeme raskršćanjena Europa muči s najezdom muhamedanaca i svim vrstama zločina i kriminala koje izazivaju Arapi, Sirijci, Afganistanci, Pakistanci, Afrikanci.

O drugim nemoralnim konstruktima u Muhamedovu učenju i o hulama protiv Gospodina Isusa Krista itd., dovoljno je malo truda i na internetu možete proučiti Kur’an i pronaći Sure i Ajete koji navode hereze da Krist nije Sin Božji, kako On nije umro na križu, i štošta drugo čemu je korijen u neposrednom nadahnuću Sotone, fragmentima arijanskoga krivovjerja, nomadskom praznovjerju, pustinjskoj kulturi i Muhamedovoj maničnoj potrebi za osvajanjima i stvaranjem velike države koja će donijeti red u onim segmentima u kojima helenizam nije mogao pružiti potrebne organizirane društvene okvire, jer kulturološki nije bio kompatibilan s arapskim mentalitetom.

Nova religija s totalitarnim pravilima koja su prilagođena arapskom mentalitetu za Muhameda je bila pun pogodak. Poanta je u činjenici da on nije bio filozof, genijalni vojni strateg ili car, kako bi imao kapacitet za megalomanske ambicije, već se jednostavno našao kao idealan materijal za uništenje urbaniziranih kršćana koji su dijelili svijet s poganskim mnogobožačkim stanovnicima arapskog poluotoka.

Đavao je imao plan, a Muhamed je bio savršen istrument realizacije. Stvaranje religije kojoj je smisao uništenje kršćanstva. Bilo je samo potrebno iskoristiti Muhamedove frustracije koje je gajio za kršćane koji su bili redom uspješniji od njega u zemaljskoj egzistenciji. Obična frustracija koja se s godinama od muhe pretvori u slona ili u devu, svejedno. Ostalo je nadogradnja!

Još ako je bio sklon pedofiliji (oženio je djevojčicu) i drugim grešnim užicima, dobijete paklenu kombinaciju čija eksplozija urezuje duboke krvave tragove daleko izvan najluđih Muhamedovih snova ili očekivanja. Savjest nekultiviranoga Arapa nije teško umrtviti. Pali anđeo će mu predstaviti novi kult koji će ponuditi kao nagradu u raju: cirka 70 djevica za početak i ostale zemaljske užitke koje je – do krajnjih granica – propustio iskusiti na zemlji. Koncept koji umiruje njega i ostale ratoborne nezadovoljnike.

Jorge Bergoglio je čovjek projekt koji nadograđuje projekte, kako bi stvorio novi projekt.

Poročni muhamedanci su dio Bergogliove slagalice kako bi se samoostvario kao što je to i Muhamed činio na svoj način. Razlika je u tome što je Muhamed progonio kršćane svim sredstvima, a Bergoglio njima manipulira na sofisticiran način. Krajnji je rezultat isti: uništenje katolika!

Jorge Bergoglio zagovara ujedinjenje svih religija, što pod maskom poziva na mir nije teško shvatiti.

Njegova posjeta džamiji u Bangui 30. studenog 2015.:

Kršćani i muslimani su braća i sestre.

 

Bergogliova molitva u Plavoj džamiji u Istambulu:

 

Njegovo objašnjenje o razlozima molitve u Plavoj džamiji:

 

Muhamedansko učenje otkriva svoje lice koje Bergoglio prešućuje:

Allahov poslanik (Muhamed) je rekao: “Nema nijednoga među vama (muslimanima) kome nije dodijeljen džin (demon).” (Sahih Muslim 39: 6757)

Hula na Gospodina Isusa Krista Božjega Sina:

Allahov poslanik je rekao: “Najodvratnije ime u Allahovim očima na Dan Uskrsnuća bit će ime čovjeka koji se naziva Malik Al-Amlak (Kralj kraljeva).” (Buhari 8: 73:224)

Kur’an otkriva tko ga je nadahnuo:

“Uistinu, islam je započeo kao nešto neobično, i ponovno će se vratiti da bude neobičan baš kako je i započeo, i otpast će na dvije džamije, kao što zmija otpuže natrag u svoju rupu.” (Sahih Muslim 1: 271)