Ivan Krstitelj protiv Amoris Laetitia

 

Sveti Ivan Krstitelj je opomenuo preljubnika Heroda: “Ne smiješ imati žene brata svojega!”

Da se nakon čitanja Amoris Laetitia (‘Radost ljubavi’) prorok i svetac koji je krstio Sina Božjega danas pojavi ispred Bergoglia, reagirao bi svetom srdžbom zbog izrugivanja Krista, Katoličke Crkve i sakramenta ženidbe.

Jorge Bergoglio bi preneražen i sluđen pozvao policiju da uhiti drskoga divljaka koji je uznemirio preponizno i velemilosrdno Bergogliočanstvo, te izvrijeđao blasfemičnu ludost Radost Preljuba (Amoris Laetitia) i osudio njegov lažni nauk o braku.

 

Festum Sanctissimi Corporis Christi

 

Tantum ergo Sacramentum

Veneremur cernui:

Et antiquum documentum

Novo cedat ritui:

Præstet fides supplementum

Sensuum defectui.

 

Genitori, Genitoque

Laus et iubilatio,

Salus, honor, virtus quoque

Sit et benedictio:

Procedenti ab utroque

Compar sit laudatio. Amen.

 

Pius PP. XII – 12. lipnja 1950., Vatikan: 

 

Tradicionalna Tijelovska procesija: 

Biskup Williamson: “Konfuzija je sada dosegla svoje remek djelo”

 

U duhu naslova predavanja msgr. Richarda Williamsona koji je spomenuo da “koncilijarni” papa nije katolik (Ivan XXIII., Pavao VI., Ivan Pavao I., Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i Zovite me Franjo) postavlja se pitanje: Kako papa može biti papa ako nije katolik? Glavni uvjet za službu Pape je da drži katoličku vjeru, odnosno da je katolik.

Izbacujući konfuzni stav biskupa Williamsona o papinstvu i posljedicama spomenutog položaja, predavanje je zanimljivo. Podijeljeno je u četiri dijela.

Izlaganje je održano 14. svibnja 2016. u Danbury, CT, USA.

 

Papa dubius, papa nullus

 

Katoličko načelo da sumnjivi papa ne može biti prepoznat kao pravi papa, potpuno jasno artikulira:

Papa dubius, papa nullus 

Sumnjivi papa, ništavni papa 

 

Novus Ordo religija je krivicom II. vatikanskog sabora razvila nekatoličku paradigmu opravdavajući autoritet javnih heretika koje smatra za pape. Poznata katolička izreka Ubi Petrus, ibi Ecclesia u njihovom se slučaju pretvorila

u

Ubi Petrus dubius, ibi Ecclesia dubia.

 

Biskup Richard Williamson: Predavanje na temu modernizma

msgr. Richard Williamson

msgr. Richard Williamson

 

Izvjesno predavanje o problematici modernizma je jedan od onih trenutaka u kojima je biskup Richard Williamson lucidan: slikovit, odriješit s velikom dozom teatralnosti, makar ublažava neke pojmove kako ne bi odao dojam rigorista, a rigorizmom su ga definirali liberalniji ‘katolici’; polu-modernisti i modernisti.

Zamjenska riječ za rigorizam je dosljednost.

Biskup Williamson je s vremena na vrijeme dosljedan eskapadama koje su kontradiktorne katoličkome učenju stajući na liniju II. vatikanskog sabora, što izazove veliku pozornost konzervativnije javnosti.

Richard Williamson je majstor u privlačenju pozornosti.

Njegov osvrt na modernizam:

 

Motuproprij za nadbiskupa Thųca

Nadbiskup Thųc

Nadbiskup Thųc

 

Vijetnamski nadbiskup Pierre Martin Ngô Đình Thųc (6. listopada 1897. – 13. prosinca 1984.) je dobio od pape Pija XI. izvanredne ovlasti u formi motuproprija da djeluje autonomno u svim uvjetima od kojih bi, za neke ovlasti bilo potrebno dopuštenje Svete Stolice.

Dopuštenje se, međuostalim, odnosi i na biskupska posvećenja bez kojih nema ni pravilno zaređenih svećenika koji dijele regularne sakramente i zakonito celebriraju Misu.

Često se prigovaralo da su Thųcova posvećenja novih biskupa nedopuštena, to jest protivna zakonu Katoličke Crkve. To je zbog pravila, ako bilo koji biskup bez papinske dozvole posveti (zaredi) nove biskupe, prima izopćenje koje je pridržano Svetoj Stolici.

15. ožujka 1938., papa Pius XI. je nadbiskupu Thųcu dao posebne ovlasti u formi Motuproprija:

 

8. prosinca 1939., papa Pius XII. obnavlja ili potvrđuje izvanredne biskupske ovlasti koje su od njegova prethodnika dodijeljene nadbiskupu Thųcu, a koje nikada nisu ukinute.

Linija Thųcovih biskupskih posvećenja:

 

Drugi temeljitiji diagram:

 

Posebno plijeni Nadbiskupova tvrdnja s početka osamdesetih koja daje naslutiti ozbiljnost velike krize nakon II. vatikanskog sabora:

Vjerujem da nakon pedeset godina Sveta Misna Žrtva neće postojati. 

Nabiskup Thųc je – kao i donekle nadbiskup Lefebvre – bio povezan s Ivanom XXIII. i njegovim nasljednicima. Kasnije je msgr. Thųc uvidio svoju pogrešku u pogledu regularnosti drugovatikanskih ‘papa’, a nadbiskup Marcel Lefebvre – u stanju dopuštene krajnje nužde – posvetio je četvoricu novih biskupa.

Preostala je linija njihovih biskupskih posvećenja, a kako vrijeme prolazi, jedan dio biskupa koje su oni zaredili uporno priznavaju heretične autoritete koji su uzurpirali Svetu Stolicu, te su polagano prihvatili dobar dio krivovjernih učenja II. vatikanskog ‘sabora’.

Neki su biskupi odbili II. vatikanski ‘sabor’ u cijelosti kako to nalaže tradicija Katoličke Crkve: potpuno odbacivanje sumnjivih učenja i praksi.

Modernizam je krivovjerni sustav najpodmuklijih zaraza koje odvajaju duše od Katoličke Crkve.

Po potrebi muhamedanac Bergoglio

 

Riječi sv. Pavla Apostola “Bijah svima sve!”, koje je uputio kršćanskoj zajednici i koja se izričito dotiče apostolove žrtve i ljubavi isključivo prema kršćanima, Bergoglio je zlorabio kako bi se dodvorio nekršćanima i raskolnicima, umjesto da ih pozove na obraćenje jer se izvan Krista nitko ne spašava. Nije ni čudo ako krivovjerni dokumenti II. vatikanskog sabora koji se dotiču islama, naučavaju da se muslimani mole istome Bogu kao katolici. Bergogliov zakon i proroci.

Jorge Bergoglio nastavlja gdje su njegovi prethodnici stali. Wojtyła je prvi poljubio Kur’an i ušao u džamiju, Ratzinger je otišao dalje te se pomolio s muslimanima u džamiji, a Bergoglio se intenzivnije bavi muslimanima; osim molitve u džamiji, poziva ih u Europu – rabi pritisak na europske političare i brani islam suludim tezama kako se radi o religiji mira, perfidno zazimajući poziciju obrane Kur’ana: demonskog učenja koje pršti nasiljem prema nemuslimanima i pozivima na stalni džihad.

U isto se vrijeme raskršćanjena Europa muči s najezdom muhamedanaca i svim vrstama zločina i kriminala koje izazivaju Arapi, Sirijci, Afganistanci, Pakistanci, Afrikanci.

O drugim nemoralnim konstruktima u Muhamedovu učenju i o hulama protiv Gospodina Isusa Krista itd., dovoljno je malo truda i na internetu možete proučiti Kur’an i pronaći Sure Ajete koji navode hereze da Krist nije Sin Božji, kako On nije umro na križu, i štošta drugo čemu je korijen u neposrednom nadahnuću Sotone, fragmentima arijanskoga krivovjerja, nomadskom praznovjerju, pustinjskoj kulturi i Muhamedovoj maničnoj potrebi za osvajanjima i stvaranjem velike države koja će donijeti red u onim segmentima u kojima helenizam nije mogao pružiti potrebne organizirane društvene okvire, jer kulturološki nije bio kompatibilan s arapskim mentalitetom.

Nova religija s totalitarnim pravilima koja su prilagođena arapskom mentalitetu za Muhameda je bila pun pogodak. Poanta je u činjenici da on nije bio filozof, genijalni vojni strateg ili car, kako bi imao kapacitet za megalomanske ambicije, već se jednostavno našao kao idealan materijal za uništenje urbaniziranih kršćana koji su dijelili svijet s poganskim mnogobožačkim stanovnicima arapskog poluotoka.

Đavao je imao plan, a Muhamed je bio savršen istrument realizacije. Stvaranje religije kojoj je smisao uništenje kršćanstva. Bilo je samo potrebno iskoristiti Muhamedove frustracije koje je gajio za kršćane koji su bili redom uspješniji od njega u zemaljskoj egzistenciji. Obična frustracija koja se s godinama od muhe pretvori u slona ili u devu, svejedno. Ostalo je nadogradnja!

Još ako je bio sklon pedofiliji (oženio je djevojčicu) i drugim grešnim užicima, dobijete paklenu kombinaciju čija eksplozija urezuje duboke krvave tragove daleko izvan najluđih Muhamedovih snova ili očekivanja. Savjest nekultiviranoga Arapa nije teško umrtviti. Pali anđeo će mu predstaviti novi kult koji će ponuditi kao nagradu u raju: cirka 70 djevica za početak i ostale zemaljske užitke koje je – do krajnjih granica – propustio iskusiti na zemlji. Koncept koji umiruje njega i ostale ratoborne nezadovoljnike.

Jorge Bergoglio je čovjek projekt koji nadograđuje projekte, kako bi stvorio novi projekt.

Poročni muhamedanci su dio Bergogliove slagalice kako bi se samoostvario kao što je to i Muhamed činio na svoj način. Razlika je u tome što je Muhamed progonio kršćane svim sredstvima, a Bergoglio njima manipulira na sofisticiran način. Krajnji je rezultat isti: uništenje katolika!

Jorge Bergoglio zagovara ujedinjenje svih religija, što pod maskom poziva na mir nije teško shvatiti.

Njegova posjeta džamiji u Bangui 30. studenog 2015.:

Kršćani i muslimani su braća i sestre.

 

Bergogliova molitva u Plavoj džamiji u Istambulu:

 

Njegovo objašnjenje o razlozima molitve u Plavoj džamiji:

 

Muhamedansko učenje otkriva svoje lice koje Bergoglio prešućuje:

Allahov poslanik (Muhamed) je rekao: “Nema nijednoga među vama (muslimanima) kome nije dodijeljen džin (demon).” (Sahih Muslim 39: 6757)

Hula na Gospodina Isusa Krista Božjega Sina:

Allahov poslanik je rekao: “Najodvratnije ime u Allahovim očima na Dan Uskrsnuća bit će ime čovjeka koji se naziva Malik Al-Amlak (Kralj kraljeva).” (Buhari 8: 73:224)

Kur’an otkriva tko ga je nadahnuo:

“Uistinu, islam je započeo kao nešto neobično, i ponovno će se vratiti da bude neobičan baš kako je i započeo, i otpast će na dvije džamije, kao što zmija otpuže natrag u svoju rupu.” (Sahih Muslim 1: 271) 

 

Bergogliov modernistički pohod na Egipat

Patrijarh Koptske 'pravoslavne crkve' 'papa' Tavadros II. i 'papa' Bergoglio. Nedostaje treći 'papa emeritus' koji se odmara u Rimu. Previše je 'papa', a nijedan nije istinski Kristov Vikar

Patrijarh Koptske ‘pravoslavne crkve’ ‘papa’ Tawadros II. i ‘papa’ Bergoglio. Nedostaje treći ‘papa emeritus’ koji se odmara u Rimu. Previše je ‘papa’, a nijedan nije istinski Kristov Vikar

 

Jorge Bergoglio je prije svojeg pohoda na Egipat – u stilu pokreta nesvrstanih – izrazio nadu da će njegovo putovanje “pružiti važan doprinos međureligijskom dijalogu sa islamskim svijetom i ekumenskom dijalogu s poštovanjem i dragom Koptskom pravoslavnom crkvom”.

Franjo Novoasiški se susreo s ‘pravoslavnim’ “papom Aleksandrije i patrijarhom prijestolja svetog Marka”, kako službeno slovi titula za Tawadrosa II.

Teodor II. je prigodom međusobnog susreta službeno zahvalio svojem gostu: “Vaša posjeta je novi korak na putu ljubavi i bratstva među narodima. Vi ste simbol mira i ljubavi.” Kao da slušam govore iz sjedišta UN-a! Jorge poentira svome domaćinu: “Današnji susret je korak prema slobodi i miru”. Boga nisu ni spomenuli! Gost nije pozvao domaćina na povratak u Novus Ordo crkvu, jer bi po njegovim riječima to bio “veliki grijeh protiv ekumenizma”, kako je već javno zaprijetio u nekom drugom slučaju. Naravno, Jorge Bergoglio nije katolik, pa je takav stav za očekivati od lažnoga pape.

Nakon susreta obojica su predvodili obred u koptskoj crkvi Svetih Petra i Pavla gdje je u bombaškom napadu u prosincu 2016. od pripadnika muhamedanaca ubijeno 29 Kopta. Bergoglio se susreo s predstavnicima “Koptske katoličke crkve” koja broji 165 000 vjernika, a oni su gotovo zanemariva manjina u omjeru prema Koptskoj ‘pravoslavnoj’ crkvi’.

Mnogima je nepoznato da su ‘pravoslavni’ Kopti pobornici monofizitskog krivovjerja.

Monofizitsko učenje je hereza da Krist posjeduje samo božansku, a ne i ljudsku narav. Dakle, monofiziti vjeruju da je Krist samo Bog, a istina je da je On pravi Bog i pravi čovjek.

Do sukoba u kršćanstvu oko monofizitskog krivovjerja došlo je ubrzo nakon sabora u Efezu, jednog od sedam prvih – u pravovjernome značenju – ekumenskih sabora Katoličke Crkve. Nakon smrti Ćirila Aleksandrijskog, već ostarjeli carigradski monah imenom Eutih u pokušaju da spriječi novo izbijanje nestorijanstva (kako osobno potvrđuje u pismu papi Lavu I. Velikom), tvrdio je da je vjeran Ćirilovu nauku. Doista, Ćiril je 432. govorio o jednoj fisis u Kristu, a čini se da je pod tom grčkom riječi podrazumijevao ono što se u latinskom jeziku kaže persona (osoba).

Ipak, mnogi grčki teolozi razumijeli su tu riječ u smislu latinske riječi natura (narav), pa su optužili Eutiha da se vraća na arijansko krivovjerje, no, dok je Arije nijekao Kristovo božanstvo, Eutih je nijekao njegovo čovještvo.

Papa Lav I. Veliki poslao je pismo u kojem obrazlaže da je Eutihova greška više plod nedovoljnog razumijevanja teološkog problema, nego li zloće i krivovjerja. Zahvaljujući velikom utjecaju što ga je Eutih imao, njegovo se heretično učenje vrlo brzo proširilo na Istoku.

U studenome 447., na mjesnoj sinodi u Carigradu, Eutiha je jedan od sudionika nazvao heretikom, te tražio njegovo smjenjivanje iz službe. Tadašnji patrijarh Flavijan Carigradski, nije rado prihvatio zahtijev, upravo zbog Eutihova velikog ugleda, ali na svršetku je popustio, te je Eutih osuđen kao heretik. Tu odluku nisu prihvatili ni car Teodozije II., ni aleksandrijski patrijarh Dioskur, budući da se Eutih pokorio i priznao pravu vjeru. Dioskur je održao vlastitu sinodu na kojoj je vratio Eutiha u službu, a car Teodozije II. je sazvao 449. sabor u Efezu, pozvavši i papu Lava I., koji je odredio da ga predstavljaju trojica izaslanika.

Ovaj sabor, međutim neće biti priznat, te kasnije 451. biti sazvan Kalcedonski sabor, na kojem je proglašena dogma u dvije neodijeljive naravi u Kristu, a formulirana je u Kalcedonskom vjerovanju. Gotovo neposredno nakon sabora došlo je do raskola. Biskupi koji se nisu slagali s definicijom pape Lava I. Velikog što ju je sabor prihvatio, odbacili su odluke sabora, govoreći da je prihvaćanje dviju naravi (grč. fisis) u Kristu zapravo prihvaćanje nestorijanstva. Vjerovali su da je u Kristu samo jedna narav, zbog čega su i prozvani monofizitima.

Dakle, Bergoglio koji je formalni i materijalni heretik, kao i njegov domaćin Teodor II., umjesto da kritički analiziraju svoju vjeru: Bergoglio da prouči temelje katoličke vjere i dubinski usvoji sve dogme kako bi se obratio, javno odrekao hereza i postao katolik; te patrijarh Teodor II. odbaci herezu monofizitizma i neke druge zablude i javno se očituje katolikom ako već ne postoji istinski papa kojeg će priznati po logici primata kao Petrova nasljednika – obojica zavode ljude koji su njihovi duhovni podanici, odvodeći ih u sigurnu vječnu propast.

Sudeći po njihovim javnim sinkretističkim nastupima, može se sa sigurnošću vjerovati da se njihovo neiskreno zalaganje za “novi korak na putu ljubavi i bratstva među narodima” nimalo neće svidjeti Bogu, jer Mu ne daju javnu slavu i osobnu vjernost.

Jednostavno, ‘papa’ Tawadros II. i ‘papa’ Bergoglio nisu katolici! Ako nisu katolici, ne mogu biti pape. Tako uči Katolička Crkva! Božanska logika!

Emil Čić: Globalni Kaos – Masonerija

 

Internet show “Globalni Kaos”, 38. epizoda – Iz masonskog lonca – 26. listopada 2011.

Prikaz izvrsne knjige akademika g. Emila Čića “Povijest hrvatskih neprijatelja”

Voditelj: Vlatko Lacković

Gost komentator: Emil Čić

 

Crveni Zmaj “u ime naroda”

Komunistički diktator, ratni i poslijeratni zločinac Josip Broz Tito

Komunistički diktator, ratni i poslijeratni zločinac Josip Broz Tito

 

Karl Marx je poznat kao arhitekt komunističke ideologije. Realizacija njegovih utopističkih ideja o tzv. diktaturi proletarijata stvorila je totalitarističke komunističke režime koji su tijekom XX. stoljeća “u ime naroda” skrivile smrt nekoliko stotina milijuna ljudi.

Katolička Crkva je osudila komunizam koji je opasan ideološki opijum za narode. U enciklici Rerum novarum koju je objavio papa Lav XIII. 1891. godine, navodi se kako komunisti “ovakvim prenošenjem privatnog vlasništva na zajednicu, da se jednako razdijele koristi i dobra među građane, vjeruju da će se zlo radikalno iskorijeniti. No ta teorija ne samo da ne može riješiti napetosti, nego će škoditi samim radnicima… Previše je jasno da bi, osim nepravde, iz toga nastala zbrka i pomutnja u svim staležima građana. Bio bi otvoren put međusobnoj zavisti, ogovaranju i neslozi. Nestalo bi privatne inicijative uma i marljivosti pojedinca. Tako bi nužno presušili i izvori bogatstva. Ona zamišljena jednakost ne bi bila drugo nego opća nevolja i bijeda. Iz svega toga slijedi da treba odbaciti socijalističko načelo o zajedništvu dobara, jer ono škodi i onima kojima bi trebalo pomoći. Ono se protivi pravima pojedinaca, iskrivljuje dužnost države i muti opći mir.”

Papa Pius XI. u svojoj enciklici Divini Redemptoris iz 1937. osudio je komunizam koji je već postojao u SSSR-u. Njegova reakcija je pobudila katolički svijet neka se intenzivnije zanima za ove probleme, a to je osobito bio slučaj u državama u kojima se pojavila totalitarna ideologija komunizma.

☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆☆

Zločine komunističkoga totalitarnoga sustava bivše Jugoslavije podastro je Aleksandar Ranković koji je bio bliski suradnik Josipa Broza Tita: 

Ocijena njemačkoga časopisa Bild o Top 10 najvećih masovnih ubojica 20. stoljeća:

Obavještajni i policijski aparat Titova jugoslavenskog režima nije nimalo zaostajao za KGB-om i ostalim komunističkim agenturama istočnoga bloka po okrutnim i maštovitim egzekucijama političkih neistomišljenika:

Call Me Jorge...

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

AMOR DE LA VERDAD

que preserva de las seducciones del error” (II Tesal. II-10).

Ecclesia Militans

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

St. Gertrude the Great

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

Speray's Catholicism in a Nutshell

Apologia for Sedevacantism and Catholic Doctrine

SCATURREX

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

St. Anthony of Padua - Hammer of Heretics

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

Introibo Ad Altare Dei

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

: Quidlibet :

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

TraditionalMass.org Articles

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

TRADITIO.COM: The Traditional Roman Catholic Network

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

True Restoration

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

Homunizam

homoseksualizacija društva - politička korektnost - totalitarizam - za roditelje: prevencija homoseksualnosti - svjedočanstva izlaska iz homoseksualnosti

Call Me Jorge...

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

AMOR DE LA VERDAD

que preserva de las seducciones del error” (II Tesal. II-10).

Ecclesia Militans

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

St. Gertrude the Great

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

Speray's Catholicism in a Nutshell

Apologia for Sedevacantism and Catholic Doctrine

SCATURREX

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

St. Anthony of Padua - Hammer of Heretics

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

Introibo Ad Altare Dei

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

: Quidlibet :

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

TraditionalMass.org Articles

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

TRADITIO.COM: The Traditional Roman Catholic Network

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

True Restoration

Apostolica Sedes Vacans + Katolicizam bez kompromisa + Tradicija

Homunizam

homoseksualizacija društva - politička korektnost - totalitarizam - za roditelje: prevencija homoseksualnosti - svjedočanstva izlaska iz homoseksualnosti

%d bloggers like this: