Pravi ili lažni papa?

 

Pretkoncilski teolozi su mišljenja da formalni heretici koji nisu javni ostaju eksterno članovi Crkve (interno nisu), zato jer je Crkva po svojoj naravi javna božanska institucija. Kod formalnih i javnih heretika pretkoncilski teolozi naučavaju da oni nisu članovi Crkve i da ne mogu valjano primiti nijednu službu u Crkvi (po božanskom pravu je za to potrebna katolička vjera), a gotovo svi naučavaju da ne mogu valjano ni ostati na nijednoj službi ako naknadno upadnu u herezu (to je i dio Kodeksa kanonskog prava iz 1917., kan. 188.4).

Papa čija je vlast u trajnoj sumnji postaje time sumnjivi papa i ne zaslužuje, niti smije od ikoga zahtijevati poslušnost niti podložnost što je vrlo uočljivo u slučaju antipape Franje.

Budući da je katolička vjera preduvjet valjanog primanja pontifikata, netko tko je izabran, a tko je prije i poslije izbora imao mnoge javne krivovjerne čine i izjave (kao Jorge Mario Bergoglio), takva osoba je u trajnoj sumnji, to jest svakako postoji, da iskoristim izraz kardinala De Lugo, kojeg crkveni naučitelj sv. Alfonso de Liguori naziva najvećim teologom poslije sv. Tome Akvinskog, “solidno utemeljena sumnja u vezi legitimnosti njegova izbora ili njegove moći” (Disp., De Virt. Fid. Div., disp xxv, sect iii, nn. 35-8).

Istina je vrlo jednostavna, a to je da nitko tko nema katoličku vjeru ne može postati papa (niti primiti bilo koju drugu službu u Crkvi). To je Božja zaštita nad Crkvom, kojom se osigurava da sva djela tih uzurpatora nemaju zakonitost niti su po sebi valjana, čime ih se onemogućava od trajne štete Crkvi.

A što ako nema nijednoga pravovjernog kardinala koji bi izborom postao papa?

Sv. Robert kard. Bellarmino, crkveni naučitelj, kao i pretkoncilski teolozi, kaže da u slučaju da nema kardinalâ pravo izbora pape devolvira na kler Rima (koji je u prvom tisućljeću birao papu), ili na biskupe cijele Crkve, po mogućnosti zajedno s klerom Rima.

Sv. Vinko Ferrerski je živio u vrijeme šizme i osporavao je da je ondašnji rimski papa pravi papa te se priklanjao Avignonskom pretendentu na Stolici sv. Petra. Kada ovaj iz Avignona umre, a ostane ovaj iz Rima on je i dalje mislio da ovaj u Rimu nije papa – a bio je i dalje pravovjeran katolik, svetac i jedan od najvećih čudotvoraca.

Nijekanje pontifikata nekom čovjeku, pogotovo onome u kojega se može vrlo jako sumnjati, ne čini nekoga raskolnikom a ponajmanje heretikom.

Neka vam je blagoslovljeno ovo Božićno vrijeme! 🙂