Franjo protiv Crkve

 

Da je Franjo sklon ljevici dovoljno je obratiti pažnju na njegove bombastične i po katoličku vjeru krajnje destruktivne intervjue koje povremeno servira Eugeniju Scalfariju, bivšemu glavnom uredniku talijanskog proljevičarskog lista La Repubblica. 

The Spectator je objavio članak o spomenutom intervjuu na koji se osvrnuo Damian Thompson.

Što je Franjina namjera u pogledu nekonvencionalnog razgovora sa ateistom i ljevičarem Scalfarijem?

Vjerujem da je to usklađivanje njegove nove agende koju potenciraju njemački krivovjerni prelati a koja ima mnogo dodirnih točaka s agendom UN-a u narednom razdoblju. Dakle, postoji potreba da se napravi ravnoteža i uzajamno prožimanje.

No, spomenuti intervjui su svojevrsna platforma koju antipapa Franjo koristi kako bi dobio veću podršku izvan novocrkvene javnosti za pastoralne reforme koje je jednim dijelom realizirao na Sinodi.

Osim Njemačke ‘biskupske’ konferencije koja je zaigrala na glavnu kartu pripuštanja ‘pričesti’ rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih i sodomita uz pomoć ‘biskupskoga’ pro-gay lobija, pokazalo se da ne postoji oduševljena podrška šire ‘hijerarhije’ koja bi novim pastoralnim zaokretom otvorila prostor upravo postojećoj agendi kulturnog marksizma i svih laicističkih, filozofskih, političkih i LGBT i gender pokreta koji dominiraju Zapadom, kako bi se ukorijenila u 2VK-Crkvi.

Naravno, Francisco Bergoglio je u intervjuu Eugeniju Scalfariju spomenuo da je ‘pričest’ problematičnim skupinama potrebna na način kako to inače pastoralna pokoncilska dinamika implementira logikom malih koraka. Novus Ordo ‘pričest’, dakle, svima koji to žele!

Da bi to ostvario potrebno je što više relativizirati dogme i umjesto njih provući opasni laicistički virus koji mu jamči etabliranje nove doktrine UN-a u 2VK-Crkvu.

Spomenute problematične skupine zbog kojih se i održala ‘biskupska’ sinoda o obitelji u krivovjernom Rimu, samo su prikladan alibi ili idealna dimna zavjesa što bi agendu bezbožnog svijeta koja se trenutačno forsira iz Zapadnih centara moći na perfidan način najefikasnije implementiralo u novi pastoral i 2VK-Crkvu učinilo potpuno kompatibilnom s novim ciljevima globalne politike. Bergogliovom decentralizacijom do nove globalne centralizacije u jednu svjetsku sinkretističku religiju.

Jorge Mario Bergoglio je samo koristan pješak na globalnoj šahovskoj političkoj ploči. Njegova ga pozicija čini jačim nego što bi se to površnim pogledom moglo otkriti.

Franjo se protiv Katoličke Crkve bori svim sredstvima! Drugovatikanska crkva stalno upada u nove metastaze.

Poput Nietzschea antipapa Francisco na suptilniji način uzvikuje da je Bog mrtav! Na kraju je dragi Bog taj koji će definitivno zaključiti: “Franjo je mrtav!”